Časopis Rolling Stone uvrstio ga je na 181. mjesto svoje ljestvice 500 najboljih albuma svih vremena.
Tim je albumom Zappa napravio preokret u dosadašnjem radu, pa tako na njemu nema podrugljivih političkih komentara, što je bio čest slučaj s grupom The Mothers of Invention.
Dok je Depeche Mode bio na odmoru, neumorni Dave vratio se u studio i snimio niz novih pjesama koje će postati željno iščekivani "Hourglass".
Prodan je u višemilijunskoj nakladi, a postao je i jednim od najutjecajnijih albuma svih vremena te ga se smatra odgovornim za nastanak heavy metala.
Album je navijestio prelazak grupe na tvrđi zvuk stadionskoga rocka i komercijalniji pristup glazbi, što je urodilo plodom. Simple Minds postali su slavni.
"Pretty Hate Machine" postao je s vremenom trostruko platinastim, a bio je jedan od prvih nezavisnih albuma kojima je takvo što pošlo za rukom.
"Get Close" sniman je tijekom prijelaznog razdoblja karijere benda, a sastojao se od raznih snimaka koje je producirao Steve Lillywhite. Snimanje je započelo s postavom koja je snimila "Learning to Crawl"...
Naišao je na odobravanje kritike, ali prodaja je bila slaba. U SAD-u dosegnuo je tek 63. mjesto, a na britanske ljestvice nije ni ušao.
Na njemu se nalaze snimke s koncerta održanog u Town Hallu u Birminghamu 3. lipnja 1977. godine i dolaze iz zbirke gitarista Fast Eddieja Clarkea.
Album donosi obrade pjesama britanskih bendova iz šezdesetih godina koji su utjecali na Bowieja kao tinejdžera, uključujući Pretty Things, The Who, The Yardbirds i Pink Floyd.