"Glup i gluplji" bio je svojedobno veliki hit u kinima, i u svijetu i kod nas. Peter Farrelly ponajviše je računao na tada novu zvijezdu Jima Carreyja - i nije pogriješio.
Glazba je fuzija različitih stilova u kojoj se čuju funk-rock, noise-rock, jazz fussion, drum and bass i mnogi drugi.
Film je snimljen prema istinitom slučaju policajca Franka Serpica, koji je nakon istrage o korupciji morao bježati i živjeti pod drugim imenom u jednoj europskoj zemlji. Pravi Serpico sudjelovao je u snimanju filma, a Al Pacino družio se s njim i savjetovao oko svakog detalja uloge i dijaloga.
Izvrsna glumačka postava, snimateljski rad nagrađen Oscarom (Peter Biziou) i sigurna režija Alana Parkera učinili su ovaj film bezvremenskim doživljajem, vrijednim ponovnoga gledanja.
Na albumu vidljiv je i utjecaj kraut-rocka, poglavito u "Wow Wow Wow", a kao gost na trubi bendu se pridružio Nathan Larson.
Jessica Lange dobila je Oscara 1983. godine za najbolju sporednu ulogu, a film je dobio još devet nominacija za tu prestižnu nagradu.
Album je dosegnuo 25. mjesto Billboardove Top 200 ljestvice albuma. Naslijedile su ga kasnije kompilacije poput "Weird Scenes Inside the Gold Mine" (1972.) i vrlo uspješne "The Best of The Doors" iz 1985. godine.
Neki kritičari smatraju da je film mnogo uspjeliji kao potresan prikaz rata i podsjetnik na grozote holokausta nego kao portret Oskara Schindlera, stvarne povijesne osobe.
To je najkraći album benda, trajao je samo 33 i pol minute, a nastao je kao produkt neočekivanog uspjeha i pritiska izdavača.
Film je nastao prema istoimenom romanu Edgara Ricea Burroughsa, a u glavnim se ulogama pojavljuju Doug McClure, John McEnery i Susan Penhaligon.